SVIJET U HRVATSKOJ
U bogatoj povijesti klizačkog sporta u svijetu, Hrvatska i Zagreb također su dali veliki udio u razvoju, popularizaciji i promidžbi. Dva puta bili smo domaćini najboljima Europe te mladima svijeta u umjetničkom klizanju te seniorskom Prvenstvu svijeta u sinkroniziranom klizanju. I na tri juniorska Grand Prixa okupili smo svijet na ledu Doma sportova.
U povodu proslave 100-obljetnice klizanja u Hrvatskoj, Svjetska klizačka federacija (ISU) dodjeljuje Hrvatskoj i Zagrebu, organizaciju EP-a. Posebno znakovitu za povijest ovog sporta u svijetu, jer prvi puta suci nisu podizali ocjene, već su se koristili posebnim uređajima koje su osmislili i izradili stručnjaci iz Hrvatske! Od tada do nedavno i na svim službenim natjecanjima – Europskim i svjetskim prvenstvima te Zimskim olimpijskim igrama.
1974. godine Europsko seniorsko prvenstvo u umjetničkom klizanju
1979. godine Europsko seniorsko prvenstvo u umjetničkom klizanju
1998. godine Svjetsko juniorsko prvenstvo u umjetničkom klizanju
1999. godine Svjetski juniorski Grand Prix u umjetničkom klizanju
2003. godine Svjetski juniorski Grand Prix u umjetničkom klizanju
2004. godine Svjetsko seniorsko prvenstvo u sinkroniziranom klizanju
2005. godine Svjetski juniorski Grand Prix u umjetničkom klizanju
2007. godine Svjetski juniorski Grand Prix u umjetničkom klizanju
2008. godine Europsko seniorsko prvenstvo u umjetničkom klizanju
2009. godine Svjetsko prvenstvo u sinkroniziranom klizanju
2010. godine Svjetski juniorski Grand Prix u umjetničkom klizanju
2012. godine Svjetski juniorski Grand Prix u umjetničkom klizanju
2013. godine Europsko seniorsko prvenstvo u umjetničkom klizanju
2014. godine Svjetski juniorski Grand Prix u umjetničkom klizanju
2015. godine Svjetski juniorski Grand Prix u umjetničkom klizanju
POVJERENJE SVJETSKE FEDERACIJE
Jedan smo od rijetkih saveza, koji u kalendaru Svjetske federacije (ISU) ima čak četiri međunarodna natjecanja. To su Zlatna pirueta Zagreba (seniorsko), Zlatni medvjed (od kadeta do juniora) i Mladost trofej (od kadeta do juniora) u umjetničkom te Trofej Zagrebačkih pahuljica u sinkroniziranom klizanju.
Željeli smo našim klizačica, pogotovo mladima pružiti u sezoni mogućnost što većeg broja nastupa i provjera s vršnjacima i tako je nakon Piruete (1967.), našeg najstarijeg natjecanja 1986. godine Kup Šalate (od 1982) pretvoreno u međunarodno natjecanje Zlatni medvjed. Nakon toga kreće i Mladost trofej (1992.), dok je Trofej Zagrebačkih pahuljica naše najmlađe natjecanje, inicirano 2001. godine.
Posebno nam je zadovoljstvo ugostiti brojne klizače širom svijeta, sada već i dugogodišnje prijatelje. Riječi pohvale za organizaciju primamo s velikim poštovanjem i obvezom, jer svake godine željeli bismo biti još bolji, brži, jači.
KROZ MAGLU DO SVJETSKOG PROJEKTA
Zlatna pirueta traje i daje generacijski, već dugih 39 ljeta! Jedna je od najstarijih klizačkih priredbi ne samo u Hrvatskoj, Europi već i svijetu. Dosad su na ovom natjecanju nastupili predstavnici s pet kontinenata - Europe, Sjeverne i Južne Amerike, Azije, Afrike i Australije. Statistika bilježi dosad 51 zemlju sudionicu, od kojih su najviše odličja izborili klizači iz Amerike (38), a slijedi Njemačka (31), Mađarska (27) itd. Ugostila je i dala priliku te zlatom okitila kasnije olimpijske, svjetske i europske pobjednike. Mnoga ugledna imena svjetske scene našla su se na ledu Zagreba, ali kasnije se rado vraćali kao treneri, suci, funkcioneri.
Anett Potzsch, Katarina Witt, Dagmar Lurz, Christina Kristofich – Binder, Agnes Gosselin, Jeri Campbell, Kelly Szmurlo, Laszlo Vajda, Sergej Volkov, František Pehchar, Jan Hofmann, Jean Christophe Simond, Rudi Cerne, Heiko Fischer, Scott Hamilton, Viktor Petrenko... samo su neka od zvučna imena svjetske scene, koji su nastupali na Pirueti. Svi oni dobro znali su da nastup na zagrebačkom ledu znači i prodor u svijet u potrazi za međunarodnom afirmacijom.
A sve je počelo na otvorenom klizalištu Šalate od 8. do 10. prosinca 1967. godine. Prijateljski susreti Zagreba i Sofije bili su tako najava nečeg velikog. Od šest nacija (Austrija, Mađarska, Bugarska, Rumunjska, Čeholovačka i Hrvatska) na početku do rekordnih 26, uoči Olimpijskih igara u Sarajevu. Prvo natjecanju bilo je u konkurenciji klizačica, klizača i sportskih parova, a ples je krenuo 1981. godine. Osim pojedinačnih nadmetanja kao novost uvelo se kasnije i natjecanje ekipa. Zanimljivo je spomenuti kako je Zlatna pirueta već od 1972. godine u kalendaru ISU-a.
Budući da se sve održavalo na otvorenom, 1968. godine zbog guste magle parovi su morali prekinuti natjecanja. 1969. godine pak zbog obilnog snijega, koji je padao neprekidno kod izvođenja obaveznih likova uz organizatore snijeg su čistili svi treneri, vođe ekipa i slobodni suci, koji su uskočili u pomoć domaćinima, rado se sjeća Radovan Lipovšćak osnivač, dugogodišnji predsjednik Organizacijskog odbora Zlatne piruete, a danas njezin počasni predsjednik.
1972. godine konačno su sve brige riješene, jer Zagreb je dobilo natkriveno klizalište u Domu sportova, a ovo sve popularnije međunarodno natjecanje i novo ime – Zlatna pirueta Zagreba. Preseljenjem pod krov Pirueta bilježi i svoj svjetski uzlet. Osim rezultat Zagreb će ostati zapisan u anale Svjetske federacije. Prvi puta upravo u Ledenoj dvorani Doma sportova suci su koristili modernu tehniku, koja je za tadašnje pojmove bila revolucionarna. Ocjene s nekad tajnovitih listića mogle su se odmah vidjeti na semaforu! Bila je to ujedno i generalna proba za Europsko prvenstvo, kojem je domaćin prvi puta bio 1974. godine. To je bila premijera, no Pirueta je bila i zadnje službeno natjecanje u svijetu na kojem su se izvodili obavezni likovi (1990.), nakon isto tako revolucionarne odluke ISU-a da se popularno zvana «škola» ukine. 2001. Svjetska federacija upravo je Pirueti poklonila povjerenje dodatnih kvalifikacija za Olimpijske igre 2002. godine.
Samo jedne godine Pirueta nije održana. Bilo je to ratne 1991. godine. Bestijalna agresija na Hrvatsku nije dopustila proslavu srebrnog rođendana. 25.obljetnicu se moralo «zalediti» i pričekati d se ratni vihor smiri. Teško je bilo opet dobiti povjerenje i vratiti goste u Zagreb, no obljetnicu smo ipak proslavili na dostojan način uz nešto manji broj zemalja (11), ali prkoseći svim problemima krenuli dalje.
Nema budućnosti bez povijesti, a Pirueta se sigurno «vrti» put svjetske slave otvarajući opet široko vata i svoje veliko srce za sve mlade svijeta.
SANDA ZA SVA VREMENA
Prva dama Piruete svakako je sada dr. Sanda Dubravčić – Šimunjak. Osvojila je osam odličja od čega pet zlata, jedno srebro i dvije bronce. Prvi puta 1977. godine, da bi onda dominirala od 1980. do 1983.
Uvijek sam bila silno uzbuđena, jer za mene Pirueta u rodnom gradu, bilo je više od sporta. Oproštaj od leda i 18. Piruetu 1984. godine pamtit ću dok sam živa. Sada su to Piruete moje mladosti, nešto što ću uvijek nositi duboko u srcu. I moji su roditelji gotovo od prvog dana kao liječnici bili vezani uz ovo natjecanje, da bih sada i ja nastavila obiteljsku tradiciju, sjećanja naviru kod Sande, sada stalnog člana Organizacijskog odbora i predsjednice Zdravstvene komisije.
Zlatna pirueta traje generacijski, jer isto bismo mogli reći i za obitelj Lipovšćak, Amšel, Mumelaš, Čižmešija itd. Zapravo za sve one zaljubljenike i volontere, koji su utkali svoj nesebičan rad i silnu volju da Pirueta opstane i traje. Naravno, ovako složeno i zahtjevno natjecanje moglo se roditi i odnjegovati samo u velikoj ljubavi.
A prvi naši klizači daleke 1967. godine za povijest bili su Dunja Vujičić, Bojan Lipovščak i Zoran Matas. Nakon toga cijela plejada mladih i perspektivnih klizača i klizačica našlo se na ledu Doma sportova. Hrvatska je do 2004. godine osvojila i 13 medalja. Uz Sandu Dubravčić 1986. Željka Čižmešija bila je treća, a 1992. godine srebro za Ivanu Jakupčević te bronca za Melitu Juratek. Novo poglavlje za domaćine otvara 2003. godine Idora Hegel izborivši 3. mjesto. Bila je to tek najava za više i bolje, jer godinu dana nakon toga 21-godišnja Idora već je zlatna!
Sanda je moj uzor u svemu. Zlato na Pirueti čekali smo dugih 22 godine. Kao da se povijest ponavlja, jer Sanda je svoju prvu medalju (broncu) osvojila 1976, a već 1977. bila prva. Tako je i meni krenulo, no hoću li dostići Sandu teško je reći. Novi izazovi uvijek su me dodatno motivirali, optimistički razmišlja Idora Hegel .
Rekorderka po broju nastupa, kao i odličja je Sanda Dubravčić (1976. – 1983.), no i Nevenka Lisak ima osam nastupa (1977. – 1984.). Odmah iza njih su Željka Čižmešija, Ana Ivančić i Ivana Jakupčević (sedam), Melita Juratek i Tamara panjkret (šest), Sanja Amšel (pet) itd. Kod klizača teško dostižan rekord drži Tomislav Čižmešija sa devet sezona! Miljan Begović ima osam, Zoran Matas šest, Mladen Mumelaš i Zoran Marković pet itd.
OSNIVAČI
Legendarna šestorka osnivača zapisana je zlatnim slovima u povijest. To su bili: Vladimir Amšel, Božidar Čubriković, Klara Dušanović, Zlatko Gros, Radovan Lipovšćak i Ante Škrtić. Od prvog dana u Organizacijskom odboru radio je i Marijan Mumelaš, dugogodišnji predsjednik Piruete.
Sanda Dubravčić – Šimunjak ZAPALILA OLIMPIJSKU VATRU
Sanda Dubravčić rođena je u Zagrebu, (1964.) i od najranijeg djetinjstva započela se baviti sportom. 1967. godine krenula je ljeti na koturaljkama, a zimi na klizaljkama. Stručnjaci su odmah prepoznali njezin izuzetan talent, jer sa šest godina već je krenula na svoje prvo državno prvenstvo. I od tada do 1984. godine nije stala. Na svom prvom Juniorskom SP-u 1976. godine u Megeveu bila je sedma, a nastupila je na osam EP-a i šest SP-a! Naravno rezultat karijere bila je srebrna medalja u Innsbrucku 1981. godine na seniorskom Prvenstvu Europe! Povjesna, prva medalja i za umjetničko klizanje u Hrvatskoj!
Iza nje su nastupi i na Zimskim olimpijskim igrama. Prvi 1980. godine u Lake Palcidu (11. mjesto), te četiri godine kasnije u Sarajevu (10. mjesto). Dugo ćemo pamtiti Sandu kako pali olimpijski plamen i time otvara natjecanja u Sarajevu na stadionu Koševo, čast koju malo koji sportaš doživi ili dosanja.
To je bio uistinu vrhunac koji sam mogla doživjeti kao sportaš, istaknula je Sanda nakon što je kao i uvijek sjajno obavila posao.
1984. godine oprostila se u Zagrebu na Zlatnoj pirueti, sva u suzama. Dirljiv je bio odlazak peterostruke pobjednice i jedine klizačice koja je tada na 18 Zlatnih pirueta Zagreba izborila osam odličja. Studij medicine međutim, kojim nastavlja obiteljsku tradiciju, nije išao uz sport. U rekordnom vremenu je okončala studij, magistrirala i doktorirala! Srećom za klizanje ostala je uvijek mu vjerna. Radeći kao sudac ili liječnik. Svestrana, odgovorna i radišna vrlo brzo je postala i članica Izvršnog odbora novoosnovanog Hrvatskog olimpijskog odbora te je bila šef naše delegacije 1992. godine, kada smo samostalno nastupili na prvim ZOI u Allbertvilleu, ali i kasnije u Lillehammeru 1994. godine.
Od prosinca 1998. godine jedna je od samo sedam medicinskih savjetnika Svjetske klizačke federacije (ISU).
Idora Hegel
Idora Hegel također je rođena u Zagrebu (1983.) . Na ledu je bila već sa tri godine, ali samo kao pratnja starije sestre Veline. Klizanje ju nije previše zanimalo u početku. Tek je željela naučiti stajati na klizaljkama. A onda kad je krenula bilo je očito kako se radi o rođenom talentu. Bila je skakačko čudo od djeteta, jer vjerujemo kako je najbrže naučila i najkompliciranije prvo dvostruke, a zatim i trostruke skokove. Šesterostruka je seniorska prvakinja Hrvatske, kao i juniorska te kadetska.Prva je naša klizačica, koja je izvela trostruki Lutz, a zatim i trostruku 3+3 kombinaciju te na SP u Moskvi 2005. godine i 3+2+2. (13. mjesto i plasman na Olimpijske igre u Torino 2006.). Tako je iza Sande Dubravčić velika nada hrvatskog klizanja. Pogotovo što je prije toga u Torinu na EP-u probila se među deset najboljih (9. mjesto). U svojoj najboljoj sezoni prije toga bila je na dva seniorska Grand Prixa u Americi (9. mjesto) i u Japanu (10. mjesto), gdje se dolazi samo s pozivnicom i tako probila led kao prva predstavnica Hrvatske kojoj je to dosad uspjelo! Na Olimpijskim igrama 2002. u Americi i 2006. u Italiji bila je 19. u velikom finalu, a u bliskoj budućnosti očekuje puno, puno više. Možda je mogla i prije postići bolje, ali ozljeda desnog gležnja muči ju već pet sezona. Njezin stručni štab iskusni Saša Rožin i koreograf Oksana Gorbačov, međutim najavljuju pravi zalet za iduće ZOI.
Idora Hegel od nestašne djevojčice nesklone ledu i klizanju stasala je u ozbiljnu, odgovornu i discipliniranu sportašicu. Kada je bilo najteže i najpotrebnije, znala je stisnuti zube od bolova i postići najviše. Vrlina velike sportašice, pred kojom je sigurno lijepa budućnost.
|
|||||||||||||||||||||||||||||
